Kineziterapija

Kineziterapija odnosno terapijsko vježbanje, kao ključna komponenta fizioterapije, temelji se na primjeni ciljano odabranih pokreta i vježbi za prevenciju i rehabilitaciju ozljeda i bolnih stanja te poboljšanje funkcionalnih sposobnosti pacijenata. Dva osnovna principa koja čine temelj kineziterapije u našoj ustanovi su progresivno nadopterećenje i dozirano izlaganje. Ovi principi omogućuju učinkovit i siguran napredak u rehabilitaciji, postizanje boljih funkcionalnih ishoda i smanjenje rizika od recidiva.

Progresivno nadopterećenje

Progresivno nadopterećenje odnosi se na postupan i sustavan porast opterećenja tijekom vremena, čime se izaziva adaptacija mišićno-koštanog i neuromuskularnog sustava. Ovaj princip je ključan za povećanje kvantitete i kvalitete porketa, snage, izdržljivosti, fleksibilnosti i koordinacije. Primjena progresivnog nadopterećenja u kineziterapiji zahtijeva pažljivo planiranje i individualizaciju programa vježbanja.

Znanstvena istraživanja potvrđuju da progresivno povećanje intenziteta, trajanja ili složenosti vježbi rezultira pozitivnim adaptacijama u mišićima i vezivnom tkivu. Na primjer, studija objavljena u časopisu Physical Therapy pokazala je da pacijenti koji su slijedili program rehabilitacije s postupnim povećanjem opterećenja pokazali značajno veće poboljšanje snage i funkcije u usporedbi s onima koji su radili na istoj razini intenziteta tijekom cijelog programa.

Progresivno nadopterećenje može se postići različitim metodama, uključujući povećanje težine ili otpora, povećanje broja ponavljanja ili serija, smanjenje vremena odmora između serija ili povećanje složenosti pokreta. Pravilna primjena ovog principa ključna je za izbjegavanje preopterećenja i ozljeda, te omogućuje siguran napredak pacijenta kroz rehabilitacijski proces.

Dozirano izlaganje

Dozirano izlaganje odnosi se na pažljivo kontroliranu i postepenu izloženost stresorima, kao što su pokret, opterećenje ili određeni položaji koji izazivaju simptome. Cilj ovog principa je postupno povećanje tolerancije pacijenta na te stresore, smanjenje boli i vraćanje funkcionalnosti.

Dozirano izlaganje je posebno važno u liječenju kroničnih bolnih stanja, kao što su kronične lumbalne boli ili tendinopatije. Znanstveni dokazi sugeriraju da postepeno izlaganje prethodno bolnim aktivnostima može dovesti do smanjenja hipersenzitivnosti i poboljšanja percepcije boli. Na primjer, studija objavljena u Journal of Pain pokazala je da pacijenti s kroničnim bolovima u donjem dijelu leđa koji su prošli program dozirane izloženosti imali značajno smanjenje boli i povećanje funkcionalnosti u usporedbi s kontrolnom skupinom koja nije bila izložena ovom pristupu.

Princip dozirane izloženosti često uključuje identifikaciju specifičnih aktivnosti ili pokreta koji izazivaju bol, te postupno povećanje njihove učestalosti, intenziteta ili trajanja. Ovaj pristup pomaže u razbijanju ciklusa izbjegavanja aktivnosti zbog boli, što dugoročno dovodi do boljih funkcionalnih ishoda.

Primjena u praksi

Uspješna primjena principa progresivnog nadopterećenja i doziranog izlaganja zahtijeva individualizirani pristup. Fizioterapeut mora pažljivo procijeniti početno stanje pacijenta, uključujući razinu boli, snage, pokretljivosti, izdržljivosti i funkcionalnih ograničenja. Na temelju ovih podataka, izrađuje se plan kineziterapije koji uključuje jasno definirane ciljeve i progresiju. Pravovremena i pravilna primjena ovih principa može značajno poboljšati učinkovitost kineziterapije bolnih stanja i/ili rehabilitacije ozljeda.