Blog
Dry needling - medicinska akupunktura
Dry needeling (hrv. „suho iglanje“) je suvremena tehnika/alat koja se koristi za tretiranje miofascijalnih trigger točaka, malih, zadebljanih i osjetljivih područja untar mišića koja uzrokuju bol, napetost i ograničenje pokreta.
Trigger točke nastaju zbog lokalnog spazma dijela mišićnih vlakana, što posljedično dovodi do slabije prokrvljenosti tog područja, nakupljanja metaboličkih nusprodukata i povećane osjetljivosti. Kao posljedica mišić postaje bolan i napet, što često dovodi i do prenesene boli u susjedne regije (referirana bol).
Dry needling se provodi pomoću vrlo tanke i sterilne igle koje se punktira u trigger točke. Za razliku od akupunkture, koje se temelji na principima istočnjačke medicine i energetskim merdijanima, dry needling je utemeljen na anatomskim i neurofiziološkim principima zapadne medicine. Cilj dry needling-a je opustiti mišić, smanjiti bol i vratiti normalnu funkciju.
Primarni učinak dry needlina, kada se igla punktira u trigger točku, često dolazi do kratke i nevoljne kontrakcije mišića, odnosno do local twitch response (LTR). To se dešava zbog stimulacije živčanih završetaka koja rezultira brzom i kratkom kontrakcijom (LTR) te se posljedično tome mišić refleksno opušta, a napetosti i bol se smanjuju.
Sekundarni učinak dry needlinga je pojačanje lokalne cirkulacije. U tretiranom području se dodatno poboljša lokalni krvotok, čime se ubrzava odvod nakupljenih metaboličkih nusprodukata i potiče dotok hranjivih tvari potrebnih za oporavak. Na taj način dry needeling ne djeluje samo neurofiziološki, već i biokemijski, potičući prirodne proces regeneracije tkiva.
Dry needeling se pokazao vrlo učinkovit u širokom spektru mišićno-koštanih tegoba, osobito onih povezanih s povećanim mišićnim tonusom i bolom.
Najčešće se koristi kod:
Tendinopatija – pomaže zbog smanjenja napetosti u okolnim mišićnim koji mehanički opterećuju tetivu, čime se smanjuje bol i omogućuje bolja regeneracija tkiva.
Bolova u vratu i ramenu – opušta prenapete mišiće koju uzrokuju restrikcije u opsegu pokreta i kompresiju živčanih struktura.
Lumbalnog bolnog sindroma – smanjuje mišićni spazam i pritisak intervertebralnih zglobova
Sportskih prenaprezanja – efikasno smanjuje mišićnu tenziju uzrokovanu prenaprezanjem
Prikaz slučaja
Pacijent, mladi rukometaš koji ima 18god. javlja se s bolovima u lumbalnom dijelu leđa koja traju već 2 mjeseca. Kao iritirajuće aktivnosti navodi ustajanje iz sjedećeg položaja i rotacije te specifičan pokret u njegovom sportu “skok šut”. Slične tegobe u prošlosti nije imao, a negira i prethodne ozljede/traume mišićno-koštanog sustava.
Klinička slika i dijagnoza
Nakon uzimanja anamneze, pomoću specifičnih kliničkih testova ustanovljeno je pokreti ekstenzije i obostrane laterofleksije izazivaju bol. Također, suspektni su bili testovi provokacije neuralnih struktura, konkretno ishijadičnog živca. Palpatorno se uočila osjetna “napetost” odnosno hipertonus u paravertebralnoj i glutealnoj muskulaturi. Simptom iritacije išijadičkog živca može ukazivati na hernijaciju ili “bulging” diska, no pacijent nije zadovoljio sve kriterije klinički prave ishijalgije stoga nije odmah poslan na MRI, ali u slučaju perzistiranja tegoba preporučen je MRI.
Fizikalna terapija
U sklopu prvog pregleda odrađena je mu je terepija dry needlingom. Iglica je aplicirana u “trigger točke” bolnih mišića u području paravertebralne i gluteane muskulature, konkretnije u mišiće m. erctor spinae i m. quadratus lumborum u predjelu paravertebralne muskulature te m. gluteus medius i m. priformis u predjelu glutealne muskulature pri čemu smo dobili reakciju LTR (local twitch respons). Uz to smo učinili nekoliko mobilizacijskih tehnika kralježnice. Potom mu je izrađen individualan plan kineziterapije fokusiran na jačanje paravertebralne i glutelne muskulature, mobilnost leđa i kukova te vježbe neurodinamike koji je provodio četiri puta tjedno.
Po drugom dolasku, pet dana nakon prve terapije pacijent navodi poboljšanje simptom. Smanjenje boli za 70% te nestanak iritacije išijadičkog živca što ukazuje da se iritacije živca dogodila zbog perifernog mekotkivnog problema („entrapmenta“) te MRI donjeg dijela leđa u tom slučaju nije potreban. Palpatorno prethodno “napeti” mišići puno su opušteniji te pritisak na njih izaziva znatno manju bol. Ponovljen je tretman dry needilinga te manualne tehnike opuštanja miofascijanog tkiva.
Ishod
Nakon dvije terapije i redovitog provođenja kineziterapijskog programa pacijent navodi da više nema bolova u prethodno bolnim aktivnostima te da prijašnji bolni pokreti ne izazivaju bol. Mladi sportaš vraća se laganim i doziranim treninzima koji su izrađeni po konzultaciji fizioterapeuta i trenera te sljedeći tjedan opet je zaigrao na utakmici i vratio se u normalni režim treninga u svojem klubu.
Autor
Robert Radovčić, bacc. physioth.
