Blog
Ozljeda labruma kuka
Labrum kuka je fibro-hrskavična struktura koju možemo smatrati produžetkom acetabuluma odnosno zdjeličnog dijela zgloba kuka. Anatomski gledano dijeli se na kapsularni dio koji je dominantno vezan za kapsulu odnosno ovojnicu zgloba kuka te na artikularni dio odnosno dio na samoj plohi acetabuluma. Funkcija ove strukture slična je kao i kod labruma u ramenu - povećati zglobnu površinu i dubinu za drugi dio zgloba kuka, u ovom slučaju za glavu natkoljenične kosti (femur). Istraživanjima su utvrđene i drugi bitne biomehaničke karakteristike i funkcije.
Pokazano je kako labrum ima bitnu ulogu u sadržavanju zglobne (sinovijalne) tekućine unutar centralnog kompartmenta zgloba koji sadrži najveći dio zglobnog prostora, a time i najveći dio površine glave femura. Zdrav labrum na taj način održava dobar protok sinovijalne tekućine, a time i normalni negativni pritisak u zglobu povećavajući tako stabilnost samog zgloba. Također, postoje dokazi koji upućuju na povećane mikro pokrete u zglobu kuka prilikom gubitka funkcije labruma što može dovesti do nestabilnosti i/ili brže degeneracije hrskavice u samom zglobu.
Nadalje, uz zadržavanje sinovijalne tekućine u centralnom kompartmentu, labrum osigurava ravnomjernu raspodjelu tekućine po zglobnom prostoru osiguravajući tako nutritivnu prehranu zglobne hrskavice, a time i glatku površinu između glave femura i acetabuluma. Gubitak te funkcije uslijed povrede labruma ponovno može dovesti do većih sila unutar zgloba te posljedične hrskavične povrede.
Uz sve navedeno, labrum sadrži i proprioceptivna tjelešca koja su od iznimne važnosti za funkciju kuka, a moguće i za stabilnost zgloba.
Artroskopske studije pokazale su da je najčešći uzrok lezija labruma degenerativnog uzroka, potom idiopatskog (nepoznatog uzroka), zatim traumatskog te najrjeđe kongenitalnog uzroka. S druge strane, anatomija zdjelice i natkoljenične kosti te tip aktivnosti koje osobe izvodi smatraju se važnim čimbenikom u generiranju boli.
Prikaz slučaja
Za pregled nam se obratila pacijentica M. (45g.) sa bolovima u desnoj preponi unazad 6 mjeseci. Pacijentica je inače zdrava i fizički aktivna te je redovito trenirala funkcionalne treninge po čemu bi povremeno osjećala bolnost. Međutim, tjedan dana prije pregleda je započela s trčanje nakon čega je počela osjećati značajnu bol. Tada je osjećala izrazitu bol pri aktivnostima, ali čak i u mirovanju te je morala uzimati analgetike.
Klinička slika i dijagnoza
Pri kliničkom pregledu uočena je bolna ograničenost unutarnje rotacije i fleksije kuka te pozitivan FADIR test (test za uključivanje zgloba kuka u potencijalnu dijagnozu). Također, uočena je izražena miofascijalna napetost peritrohanterne muskulature s te strane te osjetljivost u području dubokog mišića pregibača kuka (m. iliopsoas).
S obzirom da se radilo o značajnoj bolnosti kod inače vrlo aktivne osobe, odlučili smo uz fizioterapijski proces učiniti i dodatnu obradu u vidu magnetske rezonance s obzirom na sumnju za povredom labruma kuka.
Pacijentici je objašnjeno kako ćemo slikovnom pretragom isključiti eventualnu ozljedu struktura kuka, a paralelno terapijski pokušati djelovati na tegobe te na taj način dobiti odgovore na dva bitna pitanja: 1) kakva je prognoza dugoročno i 2) možemo li s fizikalnom terapijom utjecati na simptome.
Već na drugoj terapiji imali smo nalaz MR-a koji je govorio u prilog cističnim promjenama labruma uz dojam prekida u kontinuitetu konture labruma sa zglobne (artikularne) strane u segmentu dužine 10mm.
Fizikalna terapija
Paralelno s preporukom za slikovnom pretragom započeli smo s konzervativnim liječenjem odnosno fizikalnom terapijom. Odlučili smo se za dva pravca unutar fizikalne terapije - započeli smo s manualnom terapijom kao metodom izbora za što brže smanjenje boli, optimiziranje miofascijalnih napetosti oko zgloba kuka te rasterećenju samog zgloba kuka. U tu svrhu koristili smo metode miofascijalnog opuštanja ilijačne regije odnosno dubokog pregibača kuka (m. iliopsoas) te glutealno regije odnosno dubokih mišića stabilizatora i rotatora kukova. Uz to, koristili smo manualne tehnike distrakcije (otvaranja) zgloba kuka uz mobilizacijske pokrete kako bi djelovali na unutar zglobni pritisak odnosno kako bi rasteretili unutar zglobne strukture.
Drugi pravac usmjerili smo u terapijsko vježbanje odnosno kineziterapiju gdje smo ciljanim vježbama aktivirali duboku muskulaturu oko zgloba kuka, a vježbama mobilnosti u bezbolnom opsegu utjecali na aktivni povratak pokretljivosti zgloba te na fiziološke procese unutar samog zgloba.
Ishod
U periodu od mjesec dana redovito je provođena kineziterapija uz odrađenih 6 manualnih tretmana. Pacijentica navodi potpuno razrješenje simptoma u mirovanju i u svakodnevnici, a prethodno bolne terapijske vježbe joj više nisu predstavljale problem. Trenutno se u međusobnom dogovoru planira povratak redovitim funkcionalnim treninzima koje je prethodno radila.
Autor
Roberto Ćaćan, mag. physioth.
